Dugo putovanje u Lajtning Ridž (1): Narod voljene pamti večito
Vesti online 15.01.2020 | Nikola Bilić paroh kabramatski

Narod svoje voljene, a pokojne, pamti večito. Kad neko umre, onda ga opoju i odnesu da sahrane. Sama reč sahraniti znači sačuvati. To bi se latinski reklo konzervirati, a svi celog života jedemo iz konzerve ove ili one hrane. Čak se i u armijama konzerviraju oružja i drugo. Kroz oganj i vodu Je li ovo sve naše? Sutra – Dugo putovanje u Lajtning Ridž (2): Gradska tabla sa upitnikom
Dakle pre godinu dana supruga Slavica, rodbina bliža i daljna, prijatelji, bližnji i daljni, ovog puta mislim na geografski pojam jer nas je na opelu i sahrani bilo iz dosta gradova Australije, a ponajviše iz Sidneja, te opojasmo i sahranismo dragog nam Dušana Malinovića. Koliko je bio veliki, možda je suvišno i da se govori. Dosta je o tome napisao otac Srboljub Miletić u svojoj knjizi „Istorija Srba u Australiji i Novom Zelandu i Južnoj Africi“, kao i pisac ovih