Janko Polić Kamov: Pjesma suncu

Doći će sunce, ledena dušo, i rasplinut će sablasti mraza; doći će mlađani bog i dat će ti plamen krvi svoje; topla je njegova krv i riječi su njegove ko riječi ljubavnika; bog je on strasti i čista je njegova strast; njegova je strast poskočna ko srna i blaga ko lahor; šapat je njegov tih ko miris, miris je njegova riječ. Nelijepa je melanholija tvoja ko zvonjava; turobni su akordi tvoji ko orgulje; sva si žalosna, sva si tužna ko veliki tjedan: nema strasti u