Monogram na snijegu
XXZ magazin 12.01.2022 | Božica Jelušić
Najviše te ljubim kad te puštam otići
Ispjegana bjelina: moj monogram na svemu. U rasterima polja male su prepelice. Pred praznorukim danom osjetim tremu. Gledam gdje vjetar po kori rezbari tvoje lice. Zime su kao kliješta: vade nam bitno rebro. Od čega postali smo? U što se tijelo presvlači? U procjepe i škarpe kaplje sivkasto srebro. Gdje drama rastanka traje, jesmo li promatrači? I Tanatos i Eros plešu u Freudovu loncu. Obijest nam jela iz ruke u bujnoj raskošnosti. Ne znamo što će od nas preostati