Slavko Jendričko: Odlučnost

Poljima jezdim kao tvojim dlanovima noćas obilno natopljenim rosom moram ih držati širom otvorenim kako bi se suho svemirsko oko moglo ovlažiti i osvježeno pogledati nas do prepoznavanja u svojim snovima kojima kaska našim ranama melankoličnim kao da su se napušile trave s nekim klincima koje posvajaju tišine pustinja kojima otkačeni jure na sanjkama kroz pijesak vičući donosimo proljeće svijetu od kojeg bježimo ubrzavajući penjanje svakim klasom tamne pšenice