"Oluja" oduvala detinjstvo "Nisam ni pomislila da je to poslednja noć provedena u mojoj sobi, u mom krevetu, poslednje svitanje zore u rodnom mestu"
Alo 04.08.2022
Đurđica Popović, 1995. imala je devet godina. Tog 4. avgusta spremala ze sa svadbu kod kuma, u malom ličkom selu Velebitu. Seća se, jedino, da je toga dana sve mirisalo na kišu. Ali da ništa nije slutilo "oluju", koja će nju i još četvrt miliona Srba "oduvati" sa njihovih ognjišta u Hrvatskoj.
"Birala sam šta ću obući, kakvu ću frizuru napraviti... Izabrala sam haljinicu i lakirane cipelice... Jedno jutro, negdje oko četiri sata, probudila nas je pucnjava. Ništa neobično, nije bio prvi put da mirni, dječji san, prekinu rafali. Ali tog 4. avgusta 1995. godine nisam ni pomislila da je to posljednja noć provedena u mojoj sobi, u mom krevetu, posljednje svitanje zore u rodnom mjestu... U plamenu je nestalo sve što su generacije godinama stvarale..." Ovo je
