Vojvođanski "crven ban": od 3.105 reči, izreka i poslovica: Teraj kera lutko moja bela
Blic 01.04.2017 | Slobodan Ivkov

Zirka Vojvođanskih bećaraca- mogao bi da pomisli brzopleti ili površni potencijalni kupac kada bi u knjižari uzeo ovu knjigu, na čijoj naslovnoj strani je usred svog posla tamburaš-primaš za zadenutim novcima međ žicama, s onim poslovično amorfnim paorskim šeširom na glavi i belom uštirkanom košuljom sa zasukanim rukavima za njivu, te sa prslukom koji, usput, ničemu drugom i ne služi osim da spreči košulju da ne landara unaokolo...
Ručni sat je isturen u prvi plan, tek da se zna “čija je kuća masna”! Široke gaće i gumeni opanci se, istina, ne vide na sliki, ali su sigurno tu, samo ji prekriva klasalo žito pred kosidbu... O, kako bi se grdno prevario takav čitalac koji o knjizi sudi samo po koricama i naslovu "Teraj kera lutko moja bela", a ne obraća pažnju šta piše sitnijim slovima u podnaslovu: “Vojvođanski rečnik”! Hajd sad na stranu što je naslov tek pola izreke kojom