Centar za evropske politike predlaže bolju zaštitu dužnika u izvršnom postupku
Programski menadžer za unutrašnje tržište i konkurentnost u Centru za evropske politike (CEP) Dušan Protić rekao je da je realizovan projekat "Pristup pravosuđu u izvršnim postupcima - izgradnja modela kroz perspektivu zaštite potrošača", čiji je cilj bio da ispita postojeće stanje zaštite potrošača dužnika, naročito u komunalnim predmetima i da se uoče ključni problemi i ponude moguća rešenja.
"Projekat je uspešno okončan, publikovana je studija, predstavljeni su modeli saradnje potrošačkih organizacija i javnih izvršitelja, izrađena je tematska brošura i drugi info materijali namenjeni potrošačima radi podizanja svesti o njihovim pravima i obavezama", rekao je Protić i dodao da je istraživanje podržao USAID-ov Projekat vladavine prava.
Istakao je da je "možda najveći uspeh tog projekta to što je prvi put okupio za istim stolom, naizgled nepomirljive suprotnosti, javne izvršitelje i predstavnike potrošačkih organizacija, kao i druge ključne aktere, i izgradio prvi most za njihov dijalog i moguću saradnju".Problem broj jedan u naplati duga je, prema njegovim rečima, dostava rešenja o izvršenju jer dužnici ponekad izbegavaju prijem ili se javljaju drugi problemi čiji je ishod isti.
"Da problem bude veći, komunalna preduzeća nisu obavezna da dostave opomene, pa se dešava da dužnik, potrošač, prvi put uopšte sazna za dug i za postupak kada počne prinudna naplata putem blokade računa ili na drugi način", rekao je Protić.
On je rekao da "nesumnjivo postoji kulturološki fenomen uvreženog mišljenja da će neprihvaćeno rešenje odložiti ili potpuno eliminisati postojanje problema".
"Plava koverta", kako je rekao, nikad ne donosi dobre vesti i prirodna je reakcija da se izbegava preuzimanje.
Protić je istakao da su posledice tog izbegavanja "jako loše za potrošača jer nema pouzdanih saznanja o dugu i njegovoj visini, gubi se mogućnost njegovog dobrovoljnog namirenja, ali što je posebno važno gubi se i mogućnost ulaganja jedinog pravnog leka, prigovora protiv rešenja".
"Zato su naši predlozi i preporuke, pored ostalog, usmerene na unapređenje načina dostave i obaveštavanja potrošača o donošenju rešenja o izvršenju", rekao je Protić.
On je naveo da je u velikom delu prakse u Srbiji dostava u skladu sa procesnim pravilima koja su striktna jer u slučaju dve neuspešne dostave rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave u komunalnim predmetima, sledi isticanje rešenja na oglasnoj tabli mesnog nadležnog suda i smatra se dostavljenim protekom roka od osam dana.
Istraživanje pokazuje da se "ističe problem pravne nesigurnosti koja se javlja kao posledica ovog načina dostave, jer se ne zahteva objektivan dokaz o dostavi, već se prihvata tvrdnja lica koje dostavlja rešenje".
"Moguća ideja za rešavanje ovog problema je neki oblik dokumentovanja dolaska dostavljača na lice mesta", rekao je Protić.
Komentarišući sprovođenje uručenja rešenja o izvršenju, Protić je rekao da je dosadašnja praksa bila problematična, jer je nepouzdano ostavljanje obaveštenja o prispeću pošiljke na nekom neodređenom mestu kod dužnika, koje nije uvek poštansko sanduče, već su nekad vrata ili kapija."Čak i ako dužnik ne izbegava prijem, ako ne dobije obaveštenje, teško može da ima bilo kakvog saznanja o donošenju rešenja o izvršenju, jer se ono fizički okači na oglasnu tablu suda. Uvođenje elektronske sudske oglasne table, koje je predviđeno nedavnim zakonskim izmenama, trebalo bi da značajno poboljša ovo stanje", ocenio je Protić. Povezano sa ovim problemom su, prema njegovim rečima, i netačni podaci o dužniku jer komunalna preduzeća nemaju uvek ažurne podatke, ali tu je i odgovornost obostrana, jer je i sami korisnik njihovih usluga dužan da prijavljuje promene lica, adrese i drugih podataka.
Istakao je da praksa pokazuje da kod uspešne dostave, ako dužnik blagovremeno podnese prigovor protiv rešenja o izvršenju donetog na osnovu verodostojne isprave, sud gotovo uvek usvaja taj prigovor i upućuje stranke na parnicu.
U toku postupka, kako je rekao, potrošač ima mogućnost da direktno sa pružaocem usluga, putem reklamacije, dokazuje eventualne povrede prava vezane za sadržinu obračuna, knjiženja uplata, kvalitet i uslove pružanja komunalne usluge, zastarelost pojedinih potraživanja i slične primedbe.Protić je rekao da javni izvršitelji postupaju u skladu sa pravilima Zakona o izvršenju i obezbeđenju, a potrošači treba da preveniraju postupak izvršenja i rešavaju probleme neposredno sa poveriocem, putem reklamacija ili potrošačkih prigovora koji se upućuju preko potrošačkih organizacija.
"Povrede prava potrošača se ovde prevashodno javljaju pre samog postupka, povrede od strane pružalaca komunalnih usluga, kao usluga od opšteg ekonomskog interesa, a u samom postupku ti problemi se aktuelizuju", rekao je Protić. On smatra da postoji prostor za napredak u praksi javnih izvršitelja, pre svega u razmeni podataka i saradnji između potrošačkih organizacija i javnih izvršitelja."Potrošačke organizacije pružaju pravnu pomoć potrošačima, ali i prate opšte probleme zaštite potrošača na područje nekog grada, uključujući komunalne stvari, jako su dobro upoznati sa njihovim praksama i aktuelnim problemima u oblasti komunalnih usluga", rekao je Protić.Naveo je da, prema podacima Nacionalnog registra potrošačkih prigovora koji vodi Ministarstvo trgovine, u 2018. godini 76,2 odsto potrošačkih prigovora u oblasti usluga se odnosilo upravo na komunalne i srodne usluge, daljinsko grejanje, vodu, električnu energiju, telekomunikacione usluge, parking servis. Zastarelost ovih potraživanja, prema njegovim rečima, nastupa za samo godinu dana, tako da su pružaoci tih usluga pod pritiskom da blagovremeno podnesu predloge za donošenje rešenja o izvršenju, jer se time zaustavlja tok zastare.Ukazao je da kada pokušavaju da podnesu reklamaciju na kvalitet usluge ili način njenog pružanja, pa i na pitanja obračuna naknade za uslugu, potrošači često prolaze kroz traumatično iskustvo te postoji potreba da komunalna preduzeća učine mnogo više na efikasnosti i prijatnom 'korisničkom doživljaju' kod reklamacije na kvalitet usluge ili njenog obračuna i naplate. Na pitanje koje su prednosti dobrovoljnog plaćanja duga, a koje mane prinudnog izvršenja, on je rekao da, posmatrano iz ugla potrošača kao izvršnog dužnika, poželjno je prvenstveno prečistiti račune sa komunalnim preduzećem, pre postupka.
Navodeći da su troškovi izvršenja neminovni on je ukazao da je problem to što su troškovi često nesrazmerno veliki u odnosu na glavno potraživanje, imajući u vidu da komunalna preduzeća pokreću postupak i za relativno male iznose. "Treba razdvojiti troškove poverioca od naknade koja po tarifi pripada javnom izvršitelju. Tu smo uočili određene nelogičnosti i dali konkretnu preporuku da se ne priznaje trošak sastavljanja predloga za donošenje rešenja, jer su to tipizirani dokumenti i nema potrebe da se angažuje pravna pomoć advokata za sastavljanje tih isprava, a upravo je to najveći trošak", rekao je Protić. Kako je dodao, ponekad dužnik dodatno uveća troškove, jer svaka nova radnja javnog izvršitelja se posebno tarifira. "Zato je bitno da potrošači imaju u vidu da je u njihovom interesu da postupak izvršenja traje što kraće, ili još bolje, da se potpuno izbegne, blagovremenim proverama stanja dugova ili reklamiranja uočenih problema u pružanju komunalnih usluga", rekao je Protić.
(Beta, 28.11.2019)