Sergej Jesenjin: Poslije oluje

Poslije oluje – sve nježno, plavo, Tu sliku kraj mi moj uvijek pruža, I duša moja, polje travno, Pije medovinu i miris ruža. Smirih se – godine donose čuda. No prošlost nikad ne bih kleo. Kao pomamna trojka luda Cijelu zemlju sam progrmio. Sve prođe, protutnja, ko u piru, I sve đavolji trik savlada. A sada, evo, u šumskom miru Čuje se čak i list kad pada. Da li je to zvonce? Eho neki? Grudi mi mirom dišu tiše. Zastani, dušo, put daleki Prođosmo što nam odrediše. U