JEDNA NOVOSADSKA PRIČA: Dok nemoćno zurimo u slavine kako bi pogledom iskamčili još po koju neophodnu kap

Na Herbertovoj planeti Arakis nema vode. To je pustinjska planeta, atraktivna jedino zbog traženog gerijatrijskog začina koji proizvode ogromni crvi, prolazeći nepreglednim peščanim prostranstvima. Novosađani su, za razliku od izmišljenih stanovnika Arakisa, srećni jer vode imaju koliko požele, barem u otprilike tri četvrtine dana. Onih minimum pet noćnih sati, ovdašnji žitelji nemoćno zure u slavine kao da bi pogledom mogli iskamčiti još po koju neophodnu kap. A