I ja sam majka, potpisala sam peticiju za doživotnu kaznu za ubice dece: Strah me je da pustim svoje dete na ulicu, koliko Srbiji treba vremena?
Telegraf 27.09.2018 | J. Vučić/j.vucic@telegraf.rs

Dete poraslo, a sa njim i moji strahovi, ne kaže se džabe "malo dete, mali problemi". Sada treba da ga pustim samog napolje, da se igra sa drugarima, a crne misli počnu da mi se motaju po glavi
Uvek sam bila osetljiva na decu. Volela ih svu, maštala kad sam bila klinka ne o venčanici, nego kako ću jednog dana imati "čopor" usvojene dece. Strahovala da neću imati svoju i da sam, možda, pogrešila profesiju. Osetljiva na sve dečije nevolje pre, dok nisam rodila dete, a posebno posle. Njihove suze ne podnosim, odmah i ja zasuzim i ne mogu da gledam bolesno, gladno i željno svega, dete. Novinarka u vestima Prve zaustavljala suze dok je